U životu sam uvijek pomalo kasnio
Nisam imao starijeg brata da me uputi.
Dok nisam čuo Distorziju
Bregović mi je bio sve.
Tek kasnije sam naletio na Pločnike i Boga Oca
Al’ o tome ću nekom drugom prilikom….
Vudu Bluz, Svaka Nova Noć, Ša La La….
Debela Devojka, Ja sam težak ko konj…
Ne postojim, Kapetan Esid…
Gile, Čavke, Banana, Švaba.
Kulušić, Vrdoljak, Braćo & Sestre!
Poloj, Slavonski Brod,
Koncert, oni na bini, nas stotinjak ispod
Mahom Slavonaca i nas teke Bosanaca.
Kreće Nebo.
Mi na binu, opšte ludilo.
Švaba, trenutak nepažnje i
Sjekovački mangup grabi sako i klis.
Nakon 200 metara sprinta ja i on
Stajemo i ludjački se smijemo, pijani.
Iz dzepa sakoa vadi neki aparat, neku spravu
Podešivač bas gitare, to uzima za sebe, a meni daje sako.
Švabin Sako. ŠVABIN SAKO!!!
Bogo dragi…
Crn ko ugalj. Namirisan parfemom.
Nosio sam ga k’o partizansku spomenicu.
Kasnije nam rekoše da je naš kratki performans
Prouzrokovao desetominutni prekid koncerta.
Švaba je bio izvan sebe, bjesan zbog ukradenog sakoa
a još više zbog podešivača gitare koji je, tako se pričalo u Pikolu, utopljen V. Bašiću
za 200 dojč marona.
Pozdrav Vladi i hvala Armisu.
Švabo izvini…
O mladosti….
Fuker…
(Mnoštvo zanimljivih tekstova Zorana Teofilovića možete pročitati na prvolicejednine.com ili na facebook stranici Kruškina Stranica)
