Stevo Grabovac: Mulat albino komarac

“Mulat albino komarac” je roman o generacijama koje odrastaju u ekstremnim uslovima rata, o stradanjima jedne porodice tokom prvih dana rata u BiH, o dobroti Drugog. To je isto tako roman o ljubavi, muzici, o neobjašnjivoj snazi i volji pojedinca da se odupre mržnji, patetici i ulozi žrtve, kao i nastojanjima čovjeka da nastavi život vedra lica, iako se još u djetinjstvu vidjelo ono što se nije smjelo vidjeti. Lirska geografija romana obojena je jugoslovenskom kulturom sedamdesetih i osamdesetih i Stevinim beskrajnim srcem, u kojem ima ljubavi i za dželata. Teško je jezikom obuhvatiti koliko ljepote ima u ovoj knjizi, tvrdi Miroslav Gojković.

– Nesreća generacija o kojima pišem je ta što su stasavale u ratu, u tom segmentu ovo je ratni roman, možda je bolje reći antiratni, jer uglavnom govori o tome kako je rat uticao na ljude koji su bili primorani da u njemu odrastu i sazreju ili prosto – da u njemu žive.

Ovako priča Stevo Grabovac, autor romana „Mulat albino komarac“, koji je prije svega generacijski roman, roman o odrastanju. U romanu se govori o tome kako su se ljudi snalazili i kakve je tragove na njihovim dušama ostavio rat. Odnosno, kako su se poslije prilagodili životu koji se tokom rata dešavao mimo njih.

– Na našim prostorima se oduvijek pričalo o ratu, što je ružna slika koja ostaje o nama gdje god da krenemo. Ali šta drugo očekivati ako uzmemo u obzir da se na pragu 21. vijeka, u središtu same Evrope, barem onog što se teritorijalno smatra Evropom, pa u nekom kontekstu i civilizacijom, vodio jedan sumanuti i krvavi rat, zapravo više ratova. Mi se toga dugo dugo nećemo riješiti; to je stigma koju ćemo nositi hteli mi to ili ne. Skoro je postala stereotip – kad nekom strancu kažete da ste iz Bosne on vas automatski poveže s ratom – rekao je Grabovac.

On ovakvo stereotipno razmišljanje doživljava kao uvredu sličnu onoj kako su svi Bosanci glupi, ali, kako kaže, savršeno je svjestan da su ljudi sami krivi zbog toga.

Ni na nebu ni na zemlji

Radnja romana smještena je u jedan provincijski gradić tokom devedesetih godina prošlog vijeka i tokom prvih godina novog milenijuma. Likovi u romanu su pripadnici generacije koja je devedesetih bila previše mlada da bi aktivno učestvovala u ratu, iako ih nije mimoišao. Posljedica toga je bila da su nakon devedesetih bili prestari da se uključe u normalan život.

– To su obični „klinci iz komšiluka“, ali se periodično i sam taj komšiluk mijenja. Roman govori i o gubitku, odnosno priča o tome kako se čovjek nosi sa gubitkom i porazom. Dijelom je i autobiografski. Naravno, ja jesam dio te jedne preskočene generacije koja nije ni „na nebu ni na zemlji“, tako da u tom pogledu to jeste i moja priča. Nekako je najlakše pisati o stvarima koje su vam bliske, a upravo to je i najteže – rekao je on za portal srpskainfo.com

Prema riječima autora, jedini sagovornici bili su mu drugari koji su u ranim godinama svoje mladosti učestvovali u ratu, kao i drugovi iz djetinjstva.

– Na neki način, zbog njih sam i pisao ovaj roman, oni su bili taj početni impuls kada sam počeo da pišem, ni ne znajući u kom smjeru će priča otići. To su ljudi koji su bili i jesu dio mog života. Iako se sa nekim od njih godina nisam vidio, ali ih i dalje iskreno volim i poštujem. Neki od tih razgovora su opisani i u samom romanu, a kreiranje likova zaista dugujem tim ljudima – objasnio je.

Iskrenost

Grabovac se nada da će čitalačka publika prihvatiti njegov roman u smislu da ljudi prepoznati njegovu iskrenost.

– Ja sam se trudio da napišem pošten roman. Pošten u smislu da mogu stati pred ogledalo i pogledati se u oči ili stati pred svakog svog potencijalnog čitaoca. Pisao sam ga bez želje da osudim ili glorifikujem bilo koga, samo sam želio da ispričam jednu priču koja na momente i jeste tužna i mučna – kaže on.

On vjeruje da ljudi još mogu prepoznati iskreno lišavanje želje za ulepšavanjem stvarnosti i odsustvo želje da se gleda kroz zatamnjene naočare, da se negira okruženje ili da se pristaje na neku iluziju „vrlog novog svijeta“.

– Ne kažem da stvari treba gledati sivo, već samo to da je ova knjiga tek jedan framgent vremena i postojanja u kome smo aktivno učestvovali, a taj fragment je takav kakav jeste – bez ikakvog uljepšavanja – dodao je.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.