Porodica Iličić je prije 21 godinu život na Ozrenu zamjenila brodskom svakodnevicom. U Gornjoj Barici uzgajaju žitarice, a podigli su i kvalitetan voćnjak gdje dominiraju kalemljeni orasi i kajsije. Jedan član te četvoročlane porodice, Perica, student je medicine. Ipak, kaže, života na selu i poljoprivrede ne odriče se.
Iličića nije bilo u Gornjoj Barici, ali jedna porodica sa Ozrena došla je u ovaj dio Posavine. Kuću su podigli na bržuljcima sela odakle pogled puca na brodsku ravnicu. Porodičnu kuću imaju i u Brodu, a ono što je ostalo na Ozrenu smješteno je u srce. Perica Iličić student je četvrte godine medicine, budući ljekar, a danas je poljoprivrednik za primjer. I tako nepunu deceniju.
“U Barici smo prije nekih devet godina kupili posjed od 2,5 hektara i odlučili smo se da podignemo voćnjak. Imamo hektar i po oraha, ostalo su trešnje, kajsije, šljive i ostalo voće. To nam dođe kao nekakav psihički odmor u ovom vremenu. Dođemo, izbacimo negativnu energiju iz sebe i uživamo u prirodi. Inače, naše gazdinstvo trenutno raspolaže površinom od 20 hektara. Dakle, nekih 17,5 hektara je pod pšenicom ili pod sojom, zavisno od godine”, priča Perica Iličić.
Mlad čovjek sa puno žara govori o poljoprivredi, ali ne zapostavlja ni studentske obaveze. Na vrijeme je shvatio šta je prioritet. Na pretke je ponosan, a zna šta želi postati u životu.
“Fakultet dobro napreduje. To se sve lijepo uskladi sa poljoprivredom, a sve obaveze završimo na vrijeme. Važno se dobro organizovati. Ljubav prema poljoprivredi je od malena. Nasledio sam je od djeda i to mi je ostalo u dobrom pamćenju i lijepom sjećanju. To se dobro kombinuje sa studiranjem, jer mi ovo dođe kao psihički odmor. I roditelji su tu, velika su podrška bratu i meni u svemu, a ne libe se zasukati rukave. Zajedno stižemo sve odraditi na vrijeme”, nastavlja Iličić.
Neka poljoprivrede, isplativa je – poručuje Perica Iličić. Usputno pojašnjava kako se opredijelio da, kao student medicine, dobar dio vremena provodi na njivi, u voćnjacima.
“Poljoprivredom se isplativo baviti. Samo taj svoj put treba usmjeriti u pravom smjeru i pametno ulagati. Došle su takve godine, klima se promjenila. Da su veće stimulativne mjere bilo bi daleko bolje. Međutim, može se pristojno zaraditi ako se vrijedno radi, posebno na velikim površinama. Napredak je išao postepeno. Sada planiramo da proširujemo kapacitete”, najavljuje on.
Kada se od žitarica i voća počelo zarađivati, planirao je mladi čovjek kupiti automobil, ali poljoprivredna mehanizacija bila mu je prijeko potrebna.
“Poljoprivredne mašine su korisne, a ne gube svoju cijenu. Pored zemlje kao osnove, mehanizacija je najvažniji faktor za bavljenje ovim poslom. One svake godine donesu lijep prihod. Nakon mašina došao je i auto, nekao se sve stiglo. Inače, mehanizacija je jako važna, smanjuje utrošak vremena u obradi zemlje. Počeli smo kupovati novije mašine, nemamo problema oko popravki, sve uradimo na vrijeme, a ako je sve u roku onda se možemo nadati željenim prinosima”, poručuje Iličić.
Svjestan je Iličić da je danas bez primjene novih tehnologija i naučnih dostignuća bavljenje poljoprivredom gotovo nezamislivo. Edukuje se, ali i koristi usluge stručnjaka.
“Konsultujemo se i primjenjujemo savjete inženjera voćarstva, kao i opštinske službe za poljoprivredu. Primjenjujemo sve agrotehničke mjere i nove tehnologije koliko je to moguće. Svjedoci smo klimatskih promjena, a s druge strane ratarstvo, voćarstvo i uopšte poljoprivredna proizvodnja da bi bila rentabilna, i dala očekivani rezultat, zahtijeva primjenu savremenih dostignuća”, priča Iličić.
Za tržište Perica Iličić, njegov brat i roditelji, ne brinu. Plasman proizvoda je siguran, a prinosi oko prosjeka. Stanje bi bilo bolje da su vremenske prilike povoljnije, ali to se u brodskom kraju naziva višom silom.
“Plasman imamo uvijek. U Derventi je silos, ljudi izvažu, uredno plate. Što se tiče voćarstva, lako sve plasiramo. Kupci prepoznaju kvalitet, a on prodaje svaki proizvod. Što se tiče prinosa on je prosječan. Posljednjih godina mraz pogodi trešnju, kajsiju. Pogodi ih svake godine, ali sprovodimo sve mjere, pa su prinosi zadovoljavajući”, naglasio je budući ljekar.
U Gornjoj Barici ljudi su Iličićima otvorili i dušu i srce. Solidarni su i pomažu, a od njih podršku ne odbijaju. Perica Iličić žali što mladi odlaze iz sela, a selo njemu daje smisao života. Zato je odlučio da kada postane ljekar, do 15 časova boraviće u ljekarskoj ordinaciji, a potom na njivi i u voćnjacima. Svjestan je da neće biti lako, ali da jeste izazovno i moguće.
Izvor: Radio Brod
