I dok mladi odlaze u gradove, a sve više u inostranstvo u potrazi za boljim životom, sela postaju pusta i polako izumiru. Gotovo da je teško pronaći mladu višečlanu porodicu koja se odlučila za seoski život, a pogotovo da su se vratili iz inostranstva da žive i rade u selu gdje su im korijeni.
Svijetli primjer je porodica Nenada Vukmana iz Donjih Vrela, sela na oko 20 kilometara od Broda, koji se bave kombinacijom stočarstva i ratarstva. Smjelo koračaju kroz život i vlastitim primjerom pokazuju da se na selu može živjeti od vlastitog rada.
Nenad je na porodičnom imanju pokrenuo farmu bikova, a u tovu je trenutno 20 grla simentalske i holštajn rase. Glavni oslonac mu je supruga uz čiju nesebičnu pomoć obavlja sve poslove.
-I sam sam u jednom trenutku napustio selo i otišao vani. Bio sam 2007.godine četiri mjeseca u Sloveniji, nije mi se svidjelo. Vratio sam se kući, posvetio ratarstvu i stočarstvu i solidno živimo. I na zapadu se puno radi, tako da sam vođen tom činjenicom odlučio da mi je bolje da budem svoj na svome i da sam upravljam rasporedom dnevnih obaveza -, kazuje Nenad, dodajući da ni jednom nije požalio zbog svoje odluke.
Nenad je jedan od uspješnijih farmera u ovom dijelu brodskog kraja, a stočarstvo je jedini izvor prihoda njegove porodice. Međutim, biti sam svoj gazda i ne zavisiti ni od koga je jedna od najvećih satisfakcija za ovog mladog farmera.
-Supruga i ja odlučili smo da sa troje djece ostanemo u selu, da živimo od ovog posla. Godine 2015. nabavili smo tri bika. Kasnije smo povećavali broj grla i 2018. godine došli do dvadeset, koliko ih je i danas u štali-, prisjeća se mladi farmer iz Donjih Vrela.
Štala, koju je izgradio 2018. godine, puna je kao šibica. Posla je mnogo, a da bi podmirio potrebe za ishranom stoke obrađuje i oko 40 hektara zemlje. Tovi i nešto svinja za vlastite potrebe, a planira i proširenje farme.
-Rano se ustaje, zavisi da li ima posla i mimo štale. Više je posla u vrijeme sjetve, žetve i uopšte pripreme stočne hrane. Posla ima non-stop, od jutra do sumraka, ali nije teško kad znaš za šta se boriš. Nije lako, ali uspjevamo. Obrađujem gotovo 40 hektara zemlje. Pripremam suvo sijeno, presam zelene rolo bale, sijem kukuruz, pšenicu, tritikal, ječam, a jedino premikse kupujem. Na selu uvijek ima posla, dan je ispunjen. Tovim i nešto svinja za vlastite potrebe. Imao sam ranije i ovce ali sam odustao od toga. Nekako stižemo, nemamo vremena da se žalimo. Nadam se da ću na proljeće i proširiti proizvodnju. Plan je doći do pedesetak grla-, jasan je Nenadov cilj.
Na rentabilnost proizvodnje utiče plasman, odnosno otkupna cijena tovne junadi. Vukman kazuje da su na tržištu prisutne velike oscilacije cijena žive stoke.
-U februaru sam bikove prodavao po 3,60 KM, što je daleko ispod praga isplativosti. Plasman je najveći problem, nakupci ucjenjuju, obaraju cijenu. Nedavno samih nekoliko prodao po 4,50 KM. Dobro bi bilo da ostane ta cijena jer samo tako se mogu podmiriti troškovi proizvodnje, u suprotnom sam u minusu. Treba uzeti u obzir da je sve poskupilo. Pogledajte samo kolike su cijene repromaterijala za sjetvu, nafte, sve je otišlo gore-, rezonuje Vukman.
Bikove tovi 13 mjeseci, a mušku telad kupuje od ovdašnjih poljoprivrednika.
-Prodajem nakon 13 mjeseci tova, tad imaju preko 600 kilograma. U svaki novi turnus treba dosta uložiti. Telad do pet dana starosti su oko 600 KM, a ona veća i po 1.200 KM. Podsticaj od 100 KM po grlu dobijam jedino od opštine Brod. Kad saberete sve troškove, nije teško napraviti računicu isplativosti ove proizvodnje-, zaključio je Vukman.
Nenad Vukman, je sigurno primjer mladog i vrijednog čovjeka, a njegova priča može poslužiti kao lekcija onima koji u mislima imaju odlazak negdje „u bolje“, da razmisle o olakom odricanju rodne grude i potencijala svojih sela.
Radio Brod
