Roditelj treba dosta da se bavi detetom, razgovara sa njim, čita mu i prepričava razne priče, postavlja pitanja i prati da li dete razume šta mu govori. Rečenice treba da su kraće, izbegavati bujicu nepoznatih reči.

Važno je i dete uključiti u vrtić i to na jeziku na kojem će se školovati, jer tu ima podsticaja za govor sa vršnjacima i sa vaspitačima. Jezik koji je drugi dete treba da uči sa ocem ili majkom koji bolje govore i razumeju taj jezik.
Potrebno je znati da deca ne moraju biti vešti u oba jezika. Dok jedan aktivno koriste, drugi mogu da razumeju.
Šta učiniti ako dete ima govorno – jezički problem?

Ako je moguće, možda je najbolje da dete istovremeno ne počinje usvajati dva jezika, već mu treba omogućiti da najpre stvori bazu, odnosno govor na osnovnom, maternjem jeziku. Ako razvoj govora na maternjem jeziku bude zadovoljavajući, tada treba razmišljati o uvođenju drugog jezika. Poželjna je i situacijska razdvojenost ta dva jezika.

Kod dece gde govor zaostaje za govorom njihovih vršnjaka, neće biti dovoljna samo govorno jezička stimulacija kod kuće ili u vrtiću, već takvo dete treba uključiti u logopedski tretman.

Maternji jezik je jezik na kojem mislimo, sanjamo i računamo, mada i drugi jezici mogu postati isto tako važni ili možda i važniji.

Zato ne žurite sa učenjem stranog jezika, jer se maternji jezik usvaja do navršene pete godine detetovog života.

Ukoliko smatrate da je vama ili vašem djetetu neophodan logopedski tretman, pregled možete zakazati putem broja telefona +387 66 987 516.