Balkan je uvijek bio plodno tlo, bar kada je u pitanju igra pod obručima. Iako se uvijek forsisao fudbal, košarka je donosila rezultate.

Mnoge generacije su prošle kroz brodske košarkaške terene. Iako ne možemo reći da smo, mi Brođani, izrodili neko zvučno ime u svijetu košarke – uvijek se možemo podičiti činjenicom da smo se dobro zabavljali “pikajući” loptu.

Međutim, da se vratimo na Balkan. Sportski gen je neizbježan. Ali, kod pojedinaca – i vandalski. Tokom odrastanja, na prste jedne ruke se mogu nabrojati mjeseci kada su svi koševi (kod Osnovne škole) bili u funkciji.

Koševi u Skelama i Lamelama, takođe, zjape pokidani.

Uvijek je neko bio izuzetak i smatrao da je “veći” od ostalih, te je kidao iste te koševe, krao i uništavao mrežice. Ali, i golove pokraj košarkaškog terena.

Koš u parku kod zgrade Pošte svakodnevno je u funkciji, igraju i mladi i stari. Koliko god bilo teško čekati na red da se odigra partija “3 na 3,” toliko je lijepo vidjeti da postoji nekakav red, i da se ljubav prema sportu gaji.

Naučimo se poštovanju.

Poštujemo javnu imovinu, poštujmo sportske terene, poštujemo dječja igrališta, poštujmo različitosti…

Sistem društvenih vrijednosti odavno se izmijenio…

Moramo li biti dio takvog društva ili se možemo izdići?