Jovanka Petrušić iz Zborišta u zasluženoj penziji – bez dana bolovanja

Uz svečani prijem, pregršt emocija i poklone lijepo sjećanje na provedene radne trenutke, bez dana bolovanja za 46 godina radnog staža, sa radnog mjesta administrativno – finansijskog radnika iz Srednjoškolskog centra „Mihajlo Pupin“ u Derventi juče je ispraćena Jovanka Petrušić.

Jovanka je rođena 10. januara 1958. godine u Barici, a u školi je počela da radi 16. decembra 1977. godine.

-Drago mi je da me vole i cijene, kao i ja njih. Čovjek mora biti svjestan, prihvatiti sve dobro i loše u životu, ideš dalje, odrađuješ svoj posao. Ne trebaju se ljudi plašiti radnih obaveza, jer uvijek ima neko da pomogne, da ispravi greške, jer svako u životu griješi. Posao se mora odrađivati, tako sam ja radila sve ove godine – priča Petrušićeva.

U vrijeme kada je počela raditi škola se zvala Srednjoškolski centar, gdje je bilo pet OUR-a, radne zajednice i sportska dvorana koja je pripadala školi.

-Bilo nas je baš puno. Godine 1984. bilo je 4.200 đaka, a iste godine u prvi razred upisala sam 1.030 đaka. Sve je ručno rađeno, djeca su bila od kapije do škole, red je bio. Sada je lakše, postoje komisije, pa brže ide. Prvo su bile obične mašine, kopir aparat, nakon toga sam dobila električnu mašinu i to je bio zakon, sve do rata. Nakon rata opet su malo bile ručne mašine i onda kompjuter. U početku nisam baš sve znala sa kompjuterom, ali kolege su bile dobre i pomagale su, kada nešto zašteka, pokažu i nije bilo problema – kaže Jovanka.

Tokom obavljanja posla, dodaje, ni sa kim nije imala probleme, ni sa profesorima, učenicima, direktorima.

-Jednostavno da li sam po prirodi takva, zato mi i emocije prorade. Sa djecom sam bila super i oni prema meni, i zadnjih dane rada došlo je čitavo odjeljenje da se pozdravi – dodaje ona, navodeći da svi trebaju da se poštuju i slažu.

Direktor Srednjoškolskog centra „Mihajlo Pupin“ Gordana Asentić dodala je da je Jovanka dugogodišnji radnik škole na poslovima administrativno – finansijskog radnika.

-Ima punih 46 godina staža, a najinteresantniji podatak iz njene karijere jeste da nikada nije koristila bolovanje. Posao je obavljala sa velikom profesionalnošću, veoma motivisana. Ja sam došla u školu na kraju njenog radnog vijeka. Upisala je generacije i generacije učenika- dodala je Asentićeva.

Navodi da je Jovanka uvijek bila na usluzi svim zaposlenim radnicima u školi, učenicima, jednom riječju svima koje put dovede u školske prostorije.

(derventskilist)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)