Uspješnost pro-natalitetne politike ne može se postići povećanjem novčanih davanja za porodilje. Usudio bih se reći da uvećanje tih sredstava i nema mnogo uticaja na krajnji rezultat pro-natalitetne politike.

Majka je samo jedna karika u nepreglednom lancu od kojih zavisi brojčano uvećanje populacije. Ovo je mnogo više vezano za tržište rada, za sigurnost posla, za samo postojanje radnih mjesta.

Kako bismo znali koliko je stanje na terenu zaista loše, neophodno bi bilo sprovesti dugogodišnje i mukotrpno istraživanje koje niko ne želi da započne jer sada niko nije siguran, nijedna politička opcija, da će u skorijoj budućnosti o(p)stati na vlasti.

Zbog toga je najlakše povećati primanja i prava porodiljama i tvrditi je problem riješen ili da je to pravo rješenjem.

Uvećanje primanja za porodilje jeste divan potez kojim se pomaže u ovoj teškoj finansijskoj situaciji, ali on je pri tome i populistički i naivan, onaj koji ni na koji način ne doprinosi ni povećanju nataliteta, niti sprečavanju odlaska mladih i porodica.

Misliti da problem možemo riješiti tako što se fokusiramo na porodilje je prosto pogrešno.

Društvo i društveni odnosi su isuviše kompleksni da bismo ih mogli popraviti jednim zamahom ruke ili donošenjem odokativnih politika.