Jovan Malešević: Penzioni sistem pred tačkom pucanja

Jedna stvar koju nikada nisam mogao da shvatim jeste ekonomska racionalnost pristupanja politici zapošljavanja mladih. Naravno, umnogome je ona uzrokovana nametnutom i prepisanom evropskom odredbom koja je uvela ideju “pripravničkog staža” ili ideju “volonterskog rada” kao sasvim normalne ekonomske kategorije koje mladi danas pokušavaju ukinuti.

Neracionalnost se nalazi u tome da se ne plaća radna snaga koja bi na svojim leđima, djelimično, trebala da drži teret cjelokupnog sistema penzijskog i drugog socijalnog osiguranja.

Cjelokupna Evropa je bazirana na ideji socijalne države. U svojoj suštini, svaki radnik kroz poreze na svoju platu daje određene iznose koji idu u fondove penzijskog osiguranja (između ostalog). U situaciji kada se odnos između radnika i penzionera u Bosni i Hercegovini smanjuje na 1.5:1 i dalje opstaje uvjerenje da je ideja pripravničkog i volonterskog rada smislena.

Penzijski sistem se nalazi pred tačkom pucanja.

Mladi ne pronalaze svrhu života jer ne mogu ostvariti emancipaciju, kako nisu plaćeni za rad koji obavljaju. Kao jedina reakcija koja postoji jeste napuštanje države i traženje sreće pod nekim tuđim nebom.

Samim tim, jedan dio mladih odlazi, a onaj preostali dio ne biva zaposlen.

Pa od koga se onda očekuje da iznosi teret finansiranja penzija?

Ko će finansirati penziju osobi koja se sada nalazi u svojim pedesetim?

Posljedice su jasne. Danas niko ne može sa sigurnošću reći da će penzije postojati za 20-30 godina.

I u tom pogledu, danas radnik koji zarađuje platu, na osnovu nametnutog poreza ulaže određeni dio svojih sredstava za penzijski sistem, a zapravo postoji vrlo velika mogućnost da on taj novac neće indirektno dobiti nazad.

Neće, jer penzijski sistem neće opstati. Ne ovakvim pristupom.

Praktički, radnici bacaju zarađeni novac u provaliju zbog neodgovornih ekonomskih politika.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.