Ivica Sokolović: Posljednji majstor iz čuvene porodice koja je na nesvakidašnji način povezala Brod, Srbac i Gradišku

Sokolovići su bili stara porodica iz Broda, nekadašnjeg Bosanskog Broda. Josip Sokolović, jedan je od trojice braće,rođenih pred Prvi svjetski rat. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije Josip je izučio mehaničarski zanat i ubrzo postao prvoklasni majstor. Popravljao je poljoprivredne mašine, bicikla, rijetko kad i automobile. Družio se sa svim slojevima ljudi,ali ubrzo se našao u radničkom pokretu. Žandarmi su mu bili stalno za petama, pa je mladi majstor odlučio da krene uzvodno.

Danas u Gradišci, gradu u koji se majstor Josip doselio, biciklom krstari njegov unuk, takođe majstor, ali u penziji, sedamdesetogodišnji Ivica Sokolović.

„Moj djed je po direktivi partije bio veza za lijekove i ljudstvo između Kozare i grada, pa i šire. Bilo je to u vrijeme Drugog svjetskog rata. Sarađivao je sa partizanskim pokretom. Spazili su ga neprijatelji, uhvatili, odveli preko u Staru Gradišku i više se nije vratio“, govori o svom djedu Ivica Sokolović.

Josip Sokolović u Gradišci otvorio prvu mehaničarsku radionicu

Po dolasku iz Bosanskog Broda u tadašnju Bosansku Gradišku Josip otvara mehaničarsku radionicu u najprometnijoj ulici, čuvenom „Korzu“. Popravljao je sve vrste mašina, od bicikla do automobila. Sve mu je išlo od ruke. Volio je i društvo, fijakere, muziku i lijepe djevojke. Napravio je brodić na motorni pogon i njime često išao do rodnog Broda. Stajao je obavezno u Novoj Vesi, selu između Srpca i Broda, u kome su tada živjeli Česi.

„E, tu se moj djed Josip zagledao u lijepu Čehinju Barbaru Javorek. Vjenčali su se negdje oko 1920. godine i stekli troje djece. Miru, Dragu, moga oca, i Krunoslava. Moj otac Drago krenuo je stopama svoga oca. Izučio je zanat za bravara i to u porodičnoj radionici. Pričao je da mu je djed bio strog majstor, kroz smiješak govori Ivica.

Ivica treći majstor iz porodice Sokolović

I treći majstor u čuvenoj porodici Sokolović, Ivica. Vječito u pokretu i nasmijan. Izučio je za vodoinstalatera, ali dugo je slovio za jedinog majstora za bicikle u Gradišci.

„Popravio sam mnogo bicikala, ponajviše ženskih. Priznajem da mi je draže bilo popravljati ženska bicikla, a ljudi su mi govorili da su i moji Sokolovići i otac i djed bili kavaljeri. Zašto onda da ja budem izuzetak“, kao da se pravda Ivica.

Njegove kćerke su izučile neke druge škole i ponosne su na oca djeda i pradjeda. Ivica kaže da sada najviše troši vrijeme kao penzioner, u vožnji biciklom kroz grad i odmoru. Popravi po neki dvotočkaš, tek da ga želja mine.

Zanimljivo je da se o časnim Sokolovićima u Gradišci malo zna. A da smo uređenije i odgovornije društvo, vjerovatno bi po Josipu Sokoloviću, prvom mehaničaru u Gradišci i čovjeku koji je zbog tada napredne ideje izgubio život ime nosila jedna, makar omanja ulica.