Humanost ne poznaje granice: Siniša Stanisavljević organizovao pomoć dijaspore za malog Ljubišu

Dvanaestogodišnji dječak Ljubiša Pijetlović u selu Crnča kod Dervente živi sa slijepom majkom Jelenom i nepokretnom bakom Zorom. Ovo je ispovijest o teškom životu u mraku, tišini, boli, patnji, siromaštvu, ali i onoj maloj niti sreće koju samo njih troje znaju i zajednički je dijele.

Jelena Pijetlović je zbog katarakte postepeno i gotovo neprimjetno ostala bez vida. I ne samo bez vida. Odavno ranije, za nju i njenog dječaka ne želi ni da čuje njegov otac. Ostala je i bez muža, oslonca, podrške. Bez svega što je do tada gradila za bolju budućnost. A, na trenutak – i bez želje za životom. Ali samo na trenutak, jer za svog’ malog čovjeka se vrijedi boriti, pa makar to bilo i u potpunom mraku, u kojem živi već sedmu godinu.

U jednoj sobi svi zajedno spavaju. Tu im je toplo, jer jedino se ta prostorija grije. Prošle godine su bili prinuđeni da uvedu i internet, kupe televizor, a sve zbog prelaska dječaka na online nastavu. Sve to zahtjeva dodatno plaćanje. Za njih troje i za sve troškove, mjesečno imaju oko 600 KM.

Vrijedi napomenuti da oni jesu mala porodica, ali sticajem životnoh okolnosti, nisu u mogućnosti da bilo šta rade sami. A, valja platiti struju, internet, tv, dječaku kartu za autobus, a baki i lijekovi trebaju.

Ako se još tome doda da kupuju gotovu hranu, jer ko da im sprema, a dječaku trebaju i knjige i stvari za školu, postavlja se pitanje šta im ostane od tih mjesečnih novčanih sredstava. Živote, sudbino gorka si!

Priča o Ljubiši, njegovoj porodici i svakodnevnim životnim problemima s kojim se susreću nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Tako je došla i do, ne tako daleke Austrije, gdje sa svojom porodicom živi Brođanin na “privremenom radu” Siniša Stanisavljević.

Oni koji ga poznaju, znaju da je riječ o čestitom čovjeku, istinskom domaćinu, nadasve poštenom. Njegovom odlaskom iz Broda i rodnog Liješća, selo je izgubilo vrijednog čovjeka i aktivistu. Kontaktirali smo Sinišu povodom humanitarne akcije koju je organizovao za Pijetloviće.

Sama spoznaja u kakvim uslovima dječak Ljubiša živi i odrasta natjerala me da se pokrenem i učinim nešto. Često, kao dijaspora, organizujemo slične akcije. Ljude okupim internetom, pozivom na telefon, nađemo se u kafani, odem im kući itd… Neki iz Njemačke ili Švajcarske uplate na moj račun u Beču, priča Siniša za naš portal.

Nema mjeseca da Siniša i njemu bliski, znani i neznani ljudi, ne organizuju ovako nešto. Ne gleda se na vjeru ili naciju, na prvom mjestu je – čovjek. Prikupljena sredstva uručena su malom Ljubiši u nadi da će koliko-toliko olakšati njihove svakodnevne potrebe.

– Iznos koji smo skupili ne želimo iznositi u javnost, svako ko je donirao to je učinio jer to istinski želi i mislim da je tako najpoštenije. Jedno je sigurno, sve je otišlo u prave ruke, one kojima je to najpotrebnije, odgovorno će Siniša.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)