Prema zaključku Berlinskog kongresa Austro-Ugarska je 1878. godine dobila mandat za okupaciju Bosne i Hercegovine, što će ostaviti velike posljedice na samu Bosnu i Hercegovinu i na njezino najbliže okruženje.
Prekretnica u političkom, prometnom, gospodarskom i demografskom životu brodskoga kraja može se praktično u ovome razdoblju podvući onim trenutkom kada željeznica stiže u Brod i kada te iste 1878. godine austrougarska vojska počinje zauzimati Bosnu i Hercegovinu. U sjeni vojnih jedinica koje su krenule prema Bosni i Hercegovini krenuo je kapital i dolazak poduzetnika i radne snage.
Brod kao „vrata Bosne“ postaje mjesto sjecišta posavskoga (istok – zapad) i bosanskoga (sjever – jug) prometnog smjera i kao takav je veoma pogodan za poduzetničku aktivnost. Dolazak željeznice u Brod iste godine bio je glavni preduslov za veći gospodarski uzlet, no njen je dolazak bio sve – samo ne jednostavan posao. Borba za pravce željezničke mreže u Vojnoj krajini, a posebno u njenom slavonsko-srijemskom dijelu, imala je svoju političku i gospodarsku pozadinu. Trasa pruge Zemun – Sisak za koju su se zalagali vojni vrhovi nije odgovarala mađarskoj vladi iz razloga što je to za njih gospodarski značilo preusmjeravanje tereta s Balkana na Beč.
S druge strane, politički su krugovi vidjeli opasnost učvršćivanja vojske u Vojnoj krajini, što su svakako željeli izbjeći. Iako je mađarska vlada imala planove gradnje pojedinih dionica željeznice u Vojnoj krajini, nije joj bilo stalo do gradnje cjelovitog sistema koji bi se protezao u pravcu istok – zapad, pa će tako posljednja dionica na pravcu Zemun – Zagreb biti ona između Vinkovaca i Mitrovice koja je dovršena 7. X. 1891. godine. Cijena izgradnje željezničke pruge Vinkovci – Brod, građene iz sredstava Krajiškog investicionog fonda, iznosila je 7.784.992 krune. Na samu izgradnju pruge utrošeno je 7.571.713 kruna, a na otkup zemljišta 213.279 kruna. Pruga je svojim pravcem trebala biti jedan od ogranaka mađarske mreže sa središtem u Budimpešti.
U Slavonskom Brodu se mostom preko Save vezivala bosanska željeznica s onom na slavonskoj strani. Most je kao polustalni bio gotov u srpnju 1879. godine. U Bosanskom Brodu bila je pretovarna stanica gdje se roba s vagona normalnog kolosijeka prebacivala na vagone uskotračne željeznice.
Slavonski Brod je 1. XI. 1879. spojen s Bosanskim Brodom prugom normalnog kolosijeka u dužini od 1.620 metara. Gradnjom pruge Sisak – Sunja – Brod koja je započela 1882. godine, a završila 1889. godine, Brod se povezao sa zapadnim dijelom Hrvatske, a 1891. godine sa Zemunom. Saobraćajno povezivanje kao preduslov za gospodarski i demografski uzlet na prijelazu vijeka time je bilo zadovoljeno.
(Nostalgija sjećanja Bosanski Brod)
