Bosanac kandidat za Nobelovu nagradu za mir: Spasio 45 srpskih civila od smrti 1992. godine

BANJALUKA, SARAJEVO – Zadnjim daškom, do kraja svog života ću se boriti za ljudskost, plemenitost, čovječnost i iskrenost, riječi su ovo Amira Reke, bivšeg vojnika Armije RBiH, koji je nominovan za Nobelovu nagradu za mir.

Bosanac kandidovan za Nobelovu nagradu: Spasio 45 srpskih civila od smrti 1992. godine

Naime, Reko, koji je rođen u selu Gudelj, kod Foče, je tokom rata u BiH 1992. godine od sigurne smrti spasio 45 srpskih civila u selu Bočje, iako mu je bilo naređeno da ovo selo “očisti”.

Zbog tog čina mišljenja o Reki su podijeljena te ga neki smatraju izdajnikom bošnjačkog naroda i Armije RBiH, a ugledni intelektualci smatraju da zbog svog herojskog djela zaslužuje da dobije Nobelovu nagradu za mir.

Reko je zahvalio profesoru Bojanu Pajtiću s Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Simi Bozalu, prorektoru i profesoru na Fakultetu društvenih nauka u Bijeljini, profesoru Marjanu Hajnalu iz Tel Aviva, kao i profesoru Sabahudinu Hadžialiću s Univerziteta u Indiji, koji su ga nominovali za Nobelovu nagradu za mir.

“Smatram da bi ova nagrada bila podstrek za dobre ljude, za ljude koji su se borili za ljudskost, pravdu, zajedništvo, ljubav, prave vrijednosti kojima su nas naše majke učile. Nominacija je podstrek svim tim ljudima da se borimo, da ne odustajemo od te borbe, iako je situacija jako teška”, rekao je Reko za “Nezavisne”.

Dodao je da je ovo nagrada ne samo njemu, već i svim onima koji su svoje živote izgubili braneći iste ideale.

“Smatrao bih da je ovo nagrada svim ljudima koji danas nisu živi, a dali su svoje živote za čovječanstvo, za nešto veliko na šta svi treba da budemo ponosni i da ovakve stvari ističemo što više”, kazao je Reko.

Istakao je da sebe ne smatra herojem, već da želi da prenese poruku mira i čovječnosti.

Da ne smatraju svi da je njegov čin vrijedan divljenja pokazuje odluka Gradskog vijeća Goražda, koji su Reku proglasili personom non grata.

On je naveo da se kao razlog za njegovo proglašenje personom non grata navodi da on kalja ugled Armije RBiH.

“Mene nije briga kako se zove armija ili vojska, ali svako ko se drznuo i usudio dići ruku na nejač – ja ću biti protiv toga, i oni moraju biti kažnjeni. Ako smatraju da je ugled i ponos Armije što su u selu Jošanica ubili 56 djece i žena, onda meni takva armija ne treba”, kazao je Reko, komentarišući da on u ratu nije imao izbora, već je stao na stranu slabijih i viteškom borbom napravio veliki uspjeh spasavajući život civila.

“Meni je žao što neki ljude ne vide dalje od brda”, naveo je Reko i dodao da treba da damo šansu pravim vrijednostima i isticanju pozitivnih stvari.

“Mi ćemo živjeti zajedno, i ljudi poslije nas će morati živjeti zajedno. Zato ćemo morati shvatiti da je jedini put da pobijedimo sami sebe, da budemo pravični i da čistimo ispred svog dvorišta”, poručio je Reko.

Da je on pravi izbor za Nobelovu nagradu za mir za “Nezavisne novine” je naveo profesor Simo Bozalo, koji je kazao da načelo “Ko spasi jedan život, kao da je spasio cijeli svjet” nije samo metaforičko, već da vrijedi i u stvarnom svijetu.

“Svaki je čovjek jedan svijet, jedan mikrokosmos, a Amir Reko je spasio pedeset i… života i isto toliko svjetova. Zar taj čin ne zaslužuje da na stranicama povijesti bude zapisan zlatnim slovima među stranicama ispisanim krvlju?”, naveo je Bozalo.

Dodao je da su srpske snage 1992. godine u Rekinom rodnom selu zapalile i ubile njegovu majku i sve članove porodice.

“Samo tri dana poslije ove strašne vijesti Reko je od Opštinskog štaba dobio naredbu da ‘očisti’ selo Bučje naseljeno srpskim stanovništvom, ali Reko je odbio naredbu jer su u selu živjeli starci, žene i djeca, a i nedužni ljudi”, naveo je Bozalo, poručujući da je Reko zbog svog djela kao osoba omiljen na prostoru Balkana od svih nacionalnosti.

(Izvor: Nezavisne)
Foto: Amir Reko/FB privatna arhiva

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.