Biciklom do Ostroga: Savo Kostadinović i Željko Mitrović prešli put od 432 km

Savo Kostadinović i Željko Mitrović istinski su zaljubljenici u biciklizam. Brođani ih svakodnevno mogu vidjeti kako, opremljeni biciklističkom opremom, svakodnevno pedaliraju i time održavaju kondiciju, a ujedno i žive zdrav život.

Ovoga puta, Savo i Željko su se odlučili na avanturu, koja je ujedno i pokloničko putovanje – biciklom do Ostroga. Putovanje od 400 i više kilometara nije jednostavno ako se uzme u obzir da se ide biciklom. Jedno je sigurno – zaslužuje poštovanje.

Željko Mitrović i Savo Kostadinović

S obzirom da dugi niz godina aktivno i svakodnevno voze bicikl, Kostadinović tvrdi da nekakvih posebnih priprema za ovakav vid putovanja im nije bio potreban, samo su odlučili da krenu i putovanje je manje-više bilo spontano. Znali su da to mogu jer je želja bila ogromna.

Odluka za odlazak je spoj biciklizma, avanturizma i duhovnog nadahnuća. Kada se to spoji u jedno, dobije se, ovaj put Ostrog, a za neka buduća putovanja inspiraciju tražimo u sličnim mjestima, priča Savo.

Svako putovanje u sebi ima određenu turističku crtu, bilo da je u pitanju planinski, seoski, kulturni, vjerski ili eko-turizam. Putovanja ostaju trajno urezana u sjećanje pojedinca i nešto su za šta vrijedi živjeti jer sjećanja na lijepe događaje ostaju trajno urezana u ljudsku psihu. Samo putovanje od Broda do Ostroga obuhvatilo je sve navedene vrste turizma u jednu, moglo bi se nazvati – avanturistički turizam.

Ono što nas je podstaklo je prvenstveno sam cilj putovanja, a to je Ostrog i sve ono sto jedno takvo mjesto predstavlja. Biciklizam je sve ono drugo pa i avanturizam. Ovaj put smo bili inspirisani i jednim drugim, za nas izazovom, kao i zacrtanim ciljem da uspijemo to putovanje ostvariti u što je moguće kraćem vremenskom interval, ponosno će Savo.

Savo Kostadinović

Sama priča o Ostrogu u sebi nosi znatno veliku duhovnu težinu. Mjesto koje inspiriše, oporavlja duh, podstiče, ohrabruje, uči poniznosti i širi ljubav.

Pričati o duhovnosti da mu se daje mjera nije nešto što sam čovjek moze da procjeni. Čovjek, u ovom slučaju i mi, traži duhovnost i vjeru, i to radi na različite načine. Između ostalog, i ovo je jedan od načina, a koliko smo mi u tome uspjeli, Bog je jedini koji to vidi i zna, nastavlja Kostadinović.

Enormna kilometraža koju su Savo i Željko prešli zahtjeva nadljudsku snagu, i zaista je nemoguće u jednom danu prevaliti toliki put. Stoga su svoje putovanje podijelili u dvije dionice.

Pređene dionice smo odredili po spremnosti i mogućnosti u kojima ih možemo izvesti. Tako je prva dionica u dužini od 330 kilometara bila planirana iz razloga što smo odmorni krenuli. Drugu dionicu, u dužini od 100 km smo ostavili za naredni da jer smo znali da je možemo preći za relativno kratko vrijeme, ali zbog planiranih zadržavanja na prelijepim predjelima Pivskog kanjona, neodoljivim i gorostasnim crnogorskim planinama… I zaista bi bila šteta propustiti priliku ne zastati na takvim mjestima i uživo im se diviti.

Savo Kostadinović

Bosna je velika i lijepa, mnoštvo je zanimljivosti i interesantnih predjela bilo na njihovom proputovanju, a upoznalo se i dosta ljudi koji su ostali impresionirani njihovim poduhvatom.

Teško je izdvojiti nekakvu zanimljivost kad su one svestrane i na neki svoj poseban način različite. Ono što bismo izdvojili jesu drugi biciklisti koje smo sretali i koji su, uz želju da se upoznamo, bili i spremni da nam kroz svoje lokalne dionice prave društvo, a nerijetko ponude i pomoć.

Ovakve situacije rađaju nova poznanstva koja tokom godina prerastvu u druženja, prijateljstva. Ko bolje razumije jednog biciklistu od drugog bicikliste. Da bi put do Ostroga bio bezbjedan i da bi se umanjile potencijalne nepredviđene sitaucije, važno je imati kvalietan bicikl koji se redovno servisira. Samim tim, šanse za tehničke probleme uveliko otpadaju. Drugi problem koji je mogao otežati Savino i Željkovo pokloničko putovanje jesu vremenske neprilike. Međutim, vrijeme je bilo idealno – bez kiše i velikih vrućina.

Kada su u pitanju tehnički i vremenski problemi, možda ćemo biti malo gordljivi pa ćemo reći da nas je Bog na ovom pokloničkom putovanju blagoslovio time što nas je poštedio svakog mogućeg popratnog problema, i da smo bez imalo muke stigli na krajnji cilj – Ostrog.

Pored jake volje i želje, dobre kondicije, kvalitetnog bicikla i dobrog raspoloženja, nezaobilazan faktor za ovakav put jesu materijalna sredstva. Putovanje svakako iziskuje određena novčana ulaganja jer je put isrcpljujuć, a treba biti spreman i na nepredviđene situacije, eventualne kvarove, noćenja…

Cijena jednog ovakvog putovanja je proizvoljna i zavisi od toga koliko ste spremni sebi ugoditi i olakšati, a realno da bi se uspjelo u tome, uz sreću da vam se ne desi ništa nepredviđeno, skromno će Savo.

Takođe, eventualni troškovi zavise i od toga kakvu hranu i koliko hrane uzimate, uz pretpostavku da ćete akcenat staviti na što vise vožnje i samim time što manje noćenja. A opet, zavisi i od toga gdje noćite, da li izabrati skromnije prenoćište ili potrošiti više novca ne nešto luksuznije, nastavlja naš sagovoronik.

Nakon ukupno osamnaest časova vožnje biciklom i pređena 432,7 km ovaj dvojac je stigao na odredište. Noć su proveli u manastirskom konaku, ali i razmišljajući o povratku.

Noć smo prenoćili u konaku pri manastiru, ali uveliko razmišljamo i o povratku za Brod. Još razmišljamo da li da se vratimo putem kojim smo i došli ili da putovanje obogatimo dodatnim destinacijama kao što su, na primjer Trebinje, Mostar…

Biciklizam u doba pandemije virusa korona je uzeo maha, kao i ostale fizičke aktivnosti. Ulicama Broda ali i okolnim mjestima može se primjetiti sve veći broj biciklista, nasipom svakodnevno možete sresti desetine trkača, kao i rekreativaca koji brzim hodom održavaju i stiču kondiiju.

Jedno je sigurno, za ovu godinu „led je probijen“ i ovakvih avantura će biti sve više, bar u režiji  Save Kostadinovića i Željka Mitrovića. Oni pozivaju i druge, koji imaju volju i želju da im se priključe.

Svako je dobrodošao, čak i poželjan da svojim prisustvom obogati i ohrabri sve one koji su spremni na ovakav vid putovanja. Pozitivnih i prelijepih impresija koje se dožive na jednom ovakvom putovanju ima toliko da su neiscrpne ma koliko ih ljudi dijelilo. Ukoliko neko izrazi želju da nam se priključi, rado ćemo to prihvatiti, a mi smo uvijek voljni da to ponovimo, završava Savo naš razgovor.

One thought on “Biciklom do Ostroga: Savo Kostadinović i Željko Mitrović prešli put od 432 km

  1. Terryhab 04/06/2021 at 9:43 am

    .

    Odgovori

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.