Osamnaestogodišnja Erna Havić iz Gornjih Koliba zavoljela je lov u ranom djetinjstvu, a danas ova članica sekcije Unka u sklopu Lovačkog udruženja „Vučjak“ iz Broda, svoj život ne može zamisliti bez lova i boravka u prirodi.
Istina, Erna je pred završetkom pripravničkog staža, što uz punoljetstvo i položen lovački ispit su preduslovi da bi postala lovac u pravom smislu riječi.
-Od malih nogu sam pošla tatinim stopama, koji je lovac. Ne sjećam se više tačno, ali negdje sa 11 godina sam prvi put otišla u lov i ostala opčinjena ljepotama posavske ravnice, iskrenim prijateljstvom među lovcima, rodila se ljubav prema divljači, psima – vjernim pomagačima lovaca. Tako sam počela, a 2015. godine otac me upisao u „lovački podmladak“ našeg udruženja-, kaže Erna.
Erna je lovac – pripravnik u lovačkom udruženju „Vučjak“ , ali se nada skorom polaganju lovačkog ispita i kupovini puške.
– Uz oca, koji je strastveni lovac, ne propuštam ni jednu priliku da dan provedem u lovu. Kada od malena slušate priče starijih i u mislima slažete živopisne lovačke slike, to vas potakne da se isprobate, a lov vas za čas zauvijek uzme sebi-, kazuje mlada članica Lovačkog udruženja iz Broda.
S obzirom na ljubav prema prirodi, divljači, lovstvu, pred Ernom je bogata lovačka karijera.
–Prirodu volim bezgranično i možda je to razlog što sam ušla u svijet lovstva, u kojem skoro da nema djevojaka. Meni to ne smeta, ne osjećam razliku, kolege su naučile da sam dio njih. Ni sama ne znam kako se rodila ljubav prema lovu. Jedva čekam vikend da obučem lovačko odijelo, stavim kapu na glavu, ranac na leđa i pođem u višekilometarsko cjelodnevno hodanje i potragu za divljači. Mislim da se lovac ne postaje, s tim se čovjek rađa. Dan u lovu prođe kao tren. Neopisiva je to ljubav –, priča Havić, i pogled usmjerava prema ocu Miralemu, za kojeg u šali kaže da je „krivac“ za njen izbor hobija.
Lovački staž tek će graditi
Ne žali zbog izora hobija jer, reći će Erna, lov joj je podario nezaboravne trenutke i lijepe uspomene ovjekovječene fotografijama i Monocrane prijatelje sa kojima dijeli ista osjećanja protkana sudbonosnim pozivom lovca, poštenje i skromnost.
– Suština lova je upravo drugovanje s prirodom, koju svaki lovac bezgranično voli. Najdraži su mi zajednički lovovi na fazane, zečeve, prepelice jer se stalno nešto dešava, u pokretu ste, pratite pse. To je i prilike za nova upoznavanja, a šala nikada ne nedostaje, kao ni zajedničkih užina uz vatru. Posljednjih godina zime su blage, ali nije teško ni satima koračati na debelom minusu, kroz snijeg, jer na kraju dan mi je ispunjen zadovoljstvom i pozitivnim umorom. Volim i lov čekanjem. To je prilika da u smiraj ili buđenje dana osluškujete prirodu, proniknete u njenu ćud, upoznate njene zakone-, objašnjava Erna zašto voli lov.
Uzgoj i zaštita divljači, te očuvanje i uživanje u prirodi su lov
– Neupućeni na lov gledaju kao ubijanje životinja, ali to lov nikako nije. Zimi u lovište iznosimo sijeno, kukuruz, so. Pomažemo divljači i kad su nepogode. Nije teško kada nešto volite. Na prvom mjestu svim lovcima su životinje, njihovo stanište, a potom i druženje koje oduvijek krasi lovce-, dodaje Havić, dok prebire po fotografijama iz nedavnog lova prepelica.
Bez lova ne može
-To nikako, a posebno sad kad položim ispit. Lov je dio mene, priroda i divljač nas okružuju. Zašto ne uživati u toj ljepoti koja je na dohvat ruke. Lov je i sport, organizuju se takmičenja u gađanju letećih meta. Jednostavno, lov pruža cijelogodišnju aktivnost, a jedini preduslov je ljubav prema prirodi i lovstvu-, konstatuje Erna, dodajući da joj lov nije prepreka za druženje sa prijateljima, izlaske i svakodnevne obaveze.
Ljubav prema lovu i čarima prirode u srcima istinskih lovaca nikada ne prolaze. Ako je suditi riječima Erne Havić, sigurno je da zaslužuje uspješnu lovačku karijeru i pregršt darova majke prirode.
(radiobrod)
