Anastasija Mitrović, karatistkinja osuđena na uspjeh: član Partizana i reprezentacije Srbije

Balkan je plodno tlo kada su u pitanju sportisti. Kao njegov sastavni dio, i Brod je dao svoj doprinos rasprostranjenoj mreži talenata. Jedan od njih jeste i mlada karatistkinja Anastasija Mitrović.

Anastasija je rođena 29. januara 2007. godine. Učenica je prvog razreda SŠC „Nikola Tesla“ u Brodu. Karate je počela trenirati sa svega sedam godina, i ponosnije vlasnik smeđeg pojasa i preko 120 medalja sa takmičenja iz BiH, Srbije, Hrvatske, Austrije, Njemačke.        

Zlatna medalja s takmičenja u Njemačkoj

-Karate sam pocela trenirati sa 7 godina u KK „Polet“ u Brodu. Moja želja je bila gimnastika ali tad u Brodu nije bilo gimnastičkog kluba pa sam dugo ubjeđivala roditelje da me upišu na karate. Oni su bili protiv toga jer su mislili da je to pregrub sport za  djevojčice, priča nam Anastasija.     

Trening u kući

Upornost se isplatila. Roditelji su joj dozvolili da se upiše na karate. Već prvi trening je rodio ljubav prema ovom olimpijskom sportu.                       

-Zavoljela sam karate od prvog dana i odmah sam znala da će moj izbor biti borbe a ne kate. Nije mi bilo naporno jer su treninzi za početnike bili lagani a ja sam zbog te zainteresovanosti prema gimnastici bila fizički aktivna i spremna. Čini mi se da sam do polaska na karate vise vremena hodala na rukama nego nogama, reče Anastasija s iskrenim osmijehom na licu.

Početak sportskih uspjeha

Karate, kao i svi sportovi – od ekipnih do pojedinačnih, uveliko utiču na izgradnju ličnosti. Na karakter, samopouzdanje, narav…

-Teško je meni suditi o tome koliko me karate izgradio kao ličnost. Znam da me naučio da je za bilo kakav ozbiljniji uspjeh u životu potrebno mnogo znoja i truda. U karateu još i mnogo krvavih žuljeva. Ali isplati se.

Anastasija Mitrović i Iris Mrđa, neraskidivo prijateljstvo povezano sportom

Dugi niz godina, Mitrovićeva se takmičila pod okriljem matičnog „Poleta“. Mnoštvo lijepih poznanstava, kvalitetnih takmičenja, dobrih borbi. Poziv za reprezentaciju nije mogao izostati.

-Najveći uspjesi su svakako to sto sam dvostruki prvak Republike Srpske i što sam kao član reprezentacije BiH dva puta bila učesnik Balkanskog prvenstva, ponosno će mlada sportistkinja. 

Takmičenje u Veneciji

Mnoštvo borbi, pregršt protivnika. Neko je sigurno morao ostati u sjećanju – da li takmičenje ili neko od takmičara.

-Što se tiče protivnica  ne mogu ni jednu posebno izdvojiti. Od kako sam krenula na ozbiljnije turnire i takmičenja susrela sam mnogo vrhunskih takmičarki ali niko nije nepobjediv. Od takmičenja bih izdvojila ovo poslednje u Veneciji iz vise razloga. To je jedan od četiri turnira svjetske lige i održavaju se u Bakuu, Poreču, Veneciji i Dubaiju. Tu se okupe najkvalitetniji takmičari iz cijelog svijeta i sve je na vrhunskom nivou. U mojoj kategoriji bilo je 126 takmičarki iz 50 država. U prva 3 meča pobijedila sam dve Italijanke i Portugalku, te sam ušla u 1/8 finala. Tu sam poražena od Njemice rezultatom 1:0. Ali, 20 dana pred takmičenje zbog povrede leđa odradila sam samo dva lagana treninga i nisam imala snage za taj meč. Eto, mozda bih nju izdvojila da mi je ostala u sjećanju. Ali biće prilike, naći ćemo se mi na tatamiju kad ja budem fizički spremna a onda ću ja njoj ostati u sjećanju, priča Anastasija s širokim osmijehom na licu.

Trening na otvorenom u Sutomoru

Reprezentacija, Balkansko prvenstvo, urođeni talenat. Logičan slijed događaja jeste iskorak u karijeri. I to ne bilo kakav! Nego svjetskog renomea.

-U martu ove godine bila sam na turniru u Beogradu i u jednom danu imala sam 5 mečeva pojedinačno i 2 ekipno. Ostvarila sam svih 7 pobjeda i osvojila dvije zlatne medalje. Tad mi je prišao sekretar KK „Partizan“ i onda je sa roditeljima razgovarao i rekao da bi voljeli da pređem u Partizan.

Navijači u Srbiji i Republici Srpskoj, mahom su podijeljeni u dva tabora: crno-beli i crveno-belo. Međutim, za Mitrovićevu nije bilo dileme.

-Pošto sam ja „zagrizeni“ partizanovac nije bilo dileme. Trebalo je samo mamu i tatu nagovoriti. Za to mi je trebalo 6 mjeseci i u septembru sam uspjela! Već u oktobru sam osvojila prvo zlato za Partizan na prvenstvu Beogradskog karate saveza i stekla pravo nastupa na državnom prvenstvu. Tamo sam osvojila bronzu i postala reprezentativac Srbije, ističe Anastasija ponosno.

Mitrovićeva prilikom potpisivanja za KK Partizan

Partizan, kao ozbiljna institucija, znači i rad na višem nivou. Ozbiljniji individualni pristup, jači intezitet treninga, ali i veće mogućnosti za napredak.                                  

-Teško je porediti te treninge. Partizan ima mnogo više takmičara mog uzrasta i mnogo više mogućnosti za sparingovanje. Brod je malen grad sa skromnim uslovima i KK „Polet“ je više nego uspješan uzevsši u obzir uslove u kojima rade, ne zaboravlja Mitrovićeva matični klub.

Prva ljubav zaborava nema, kako u životu tako i u sportu. Da nije bilo „Poleta“ ko zna u kom sportskom pravcu bi se razvijala Anastasijina karijera.

-Polet je „moj“ klub uvijek bio i ostaće ali morala sam napraviti korak dalje. Želim da spomenem i zahvalim trenerima Bošku Sušiću, Radenku Babiću i Jovani Ignjatić na svom trudu i vremenu koje su uložili u moj razvoj kao sportiste.       

Mitrovićeva u opremi Partizana

Kao neko ko je prošao bivšu Jugoslaviju „uzduž i poprijeko“, mlada karatistkinja može napraviti paralelu kvaliteta takmičenja, odnosno samog pristupa istim.

-Kvalitet karatea u BiH i Srbiji su na približnom nivou. BiH je manja ali u Federaciji se jako ozbiljno radi i pogotovo takmičari iz Tuzle i Sarajeva imaju mnogo uspjeha.

Nije lako uspjeti u velikom klubu. Domaći „igrači“ mora da se osjećaju ugroženo kad dobiju konkurenciju. Posebno kada se dolazi iz manje sredine kao što je Brod. Međutim, prednost Broda kao pograničnog mjesta jeste susjedni Slavonski Brod.

-U Partizanu su me prihvatili fantastično. Kao da sam 100 godina njihov član. Ja već 3 godine svaki dan idem u Slavonski Brod na treninge u njihov klub i moj put je jako čudan i naporan. Ja iz Bosne, na treninge idem u Hrvatsku a nastupam za Srbiju. Nastavljam sa treninzima i želja i plan su mi da zadržim mjesto u reprezentaciji Srbije i odem na svjetsko prvenstvo.      

Prva medalja u Partizanu

Ali, Anastasija i njeni roditelji su uporni. Čvrsto su stali u namjeri da Anastasija uspije u onome što želi. Maksimalna podrška porodica prevazilazi sve nedaće. Njena ljubav prema karateu, svakako je veća od materijalnih mogućnosti.

-Anastasija i njeni treninzi su naša svakodnevnica i svaki njen novi uspjeh nama nameće obavezu da je maksimalno ispoštujemo i pomognemo. Pogotovo zbog toga sto smo svjesni kakve uslove imaju djeca iz većih sredina i samim tim njene pobjede imaju još veću težinu. Mnogo toga u nasoj porodici potređeno je njenim obavezama vezano za treninge, ishranu i takmičenja. Svakako da nam je izuzetno drago što se malo ozbiljnije posvetila sportu, jer u ovo vreme tehnologije intenzitet treninga koji ona radi obezbjeđuje joj kvalitetan psihofizicki razvoj, tvrdi otac Dalibor.

Svjedoci smo nekontrolisanog rasta cijena, od namirnica, energije, goriva. Svega! Nažalost, to nije praćeno kada su i lični dohoci u pitanju, bar ne u realnom sektoru. Zato, lokalna zajednica i sponzori moraju stati iza ovakvih talenata. Ko je bolji ambasador malog gradića od uspješnog i mladog sportiste?

-Anastasija je sad u toj fazi da ili ću naći nekog sponzora ili mora prestati sa takmičenjima. Svaki njen odlazak, kotizaciju za učešće, kao i boravak tamo finansiramo sami. Karate nije profitabilan sport i to je nažalost tako. Znači odvezem je u Beograd, ona otputuje i ako se vraća sutra noćim negdje u Begradu i vraćam je nazad. Ako ostaje par dana onda idem kući pa opet za par dana po nju. Katastrofa-, tvrdi Dalibor.

Međutim, problemima nikad kraja. Svako kroji pravila po svojoj mjeri, a da li se to može ispratiti – upitno je. Dalibor je borac, kao i svaki predan roditelj za svoje dijete.

-Još nešto je tu sporno. Ovi turniri svjetske lige imaju svoja pravila. Dobiješ spisak hotela u kojim možeš odsjesti i tek kad napraviš rezervaciju onda možes pristupiti prijavi za takmičenje. Pa pogledajte koliko kostaju takvi hoteli po Poreču, Veneciji, Dubaiju…

Svakodnevna putovanja i duge vožnje postale su svakodnevica za porodicu Mitrović.

-Što se tiče putovanja mislim da je dovoljno kad vam kažem da sam u zadnje dvije godine proputovao više nego u prethodnih 48 godina svog života. Od polovine septembra kad je potpisala pristupnicu za „Partizan“ pa do danas bili smo 8 puta u Beogradu, jednom u Mladenovcu i jednom u Čačku plus već spomenuta Budimpešta i Venecija gdje je ona išla sama, nastavlja priču Dalibor.

Što je nivo takmičenja viši, i troškovi su veći. Nažalost, najveći dio padne na pleća porodice.                      

-Karate na ovom nivou je izuzetno skup sport. Preko 90% troskova snose roditelji. Od putovanja, smještaja, kotizacija za takmičenja pa do opreme. Lokalne vlasti su nju prepoznale kao kvalitetnog sportistu i takmičara i pomogle joj. Moram reći da je ta pomoć bila simbolična ali je ipak znak dobre volje i njoj to dosta znači, optimističan je Dalibor.

Anastasija je zahvalno dijete, svjesna je želje i mogućnosti roditelja da isprate njen sportski put. Ma koliko on bio posut ružama, toliko je istovremeno i trnovit. Zato i gleda na ljepšu stranu karatea – poznanstva, prijateljstva, upoznavanje novih sredina. Poručuje mladima da, ukoliko žele da se bave individualnim sportom, izaberu karate.

-Poruka mladim je da dođu u klub i uvjere se u svu ljepotu karate sporta. Evo primjer: u zadnjih sedam mjeseci prosla sam pripreme na Vlašiću 4 dana i Sutomoru 7 dana, turnire u Poreču, Budimpešti, Beogradu, Čačku, Mladenovcu, Veneciji, Balkansko prvenstvo u Baru u trajanju od 4 dana i još mnogo toga čega ne mogu u momentu ni da se sjetim svega. Od 24.12.2022 trebala bih ići na Taru na pripreme sa reprezentacijom pa opet polovinom januara ali još ne znam lokaciju. Zato dođite, trenirajte, putujte i upoznajte razlicite ljude-, poručuje Anastasija.

Osvojene medalje Anastasije Mitrović

Daniel Marčetić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)